O EDICIJI JAZZ BEAT
“Jazz je jezik!” upadljiva je tvrdnja jer definira jazz kao živi jezik, u stalnom razvoju, sa svojstvenim žargonima i njihovim kombinacijama. Ako je jazz dakle jezik, može li se nekako – kao govor – pretočiti u pisanu riječ? Uopćeno, svi su beatnici proizašli upravo iz spontane komunikacije svojstvene jazzu, ali jazzom se u značajnoj mjeri nadahnjuju i suvremeni autori poput Harukija Murakamija. U Jazz Beat antologiji, prvoj knjizi istoimene biblioteke, istražujemo vezu između jazz glazbe i Beat književnosti, njihov međusobni utjecaj, ostvarenja i mogućnosti. Sljedećim naslovima nadalje produbljujemo iskustvo jazza kao jezika književnosti. Poglavito istražujemo književnike koji su glazbu voljeli, kao i glazbenike koji su voljeli književnost, a nalazimo ih u iznenađujućim količinama i nevjerojatnim oblicima – od pjesnika do povjesničara – npr. Jack Kerouac, Ralph Ellison, Yusef Lateef, Geoff Dyer, Haruki Murakami, Eric Hobsbawm, Henry Miller…
U PRIPREMI (2023./2024.):
Jack Kerouac
Doktor Sax
Geoff Dyer
But Beautiful
Vojo Šindolić (izabrao, preveo i priredio)
Jazz Beat – O utjecaju jazza na djela Beat generacije i obratno
Zvuk i ritam doista predstavljaju najbitniju značajku u mnogobrojnim i raznovrsnim književnim djelima svih najvažnijih predstavnika Beat generacije – pjesnika Allena Ginsberga, Gregoryja Corsoa, Garyja Snydera, Lawrencea Ferlinghettija, ili prozaista Jacka Kerouaca i Williama S. Burroughsa (…) U proljeće 1957. u San Franciscu su se počele održavati književne jazz večeri. U jazz klubu The Cellar, pjesnici Kenneth Rexroth i Lawrence Ferlinghetti govorili su svoju poeziju u pratnji The Cellar Jazz Quinteta, a nakon velikog uspjeha kod prisutne publike objavili su LP ploču The Poetry Readings in the Cellar. Bio je to tek početak suradnje između pojedinih pjesnika Beat generacije i jazz glazbenika.
– Vojo Šindolić, pjesnik i prevoditelj
RASPRODANO
Ralph Ellison
Nevidljivi čovjek
(Invisible Man, Random House, NY 1952)
“Mnogi kritičari ističu da je Ellison uključio gotovo svaki vid crnačke svijesti u svoje djelo: muziku, nasljeđe ropstva, tradiciju propovijedanja, ples i odnose između Sjevera i Juga. U jazzu je našao metaforu afroameričkog postojanja, a tehnika improvizacije na zadanu temu predstavljena je kao demokratsko načelo, načelo bitne jednakosti, koje protagonist usvaja… Preko duhovnih pjesama i robovskog preklinjanja predstavljena je cjelokupna afroamerička povijest. Kroz čitav roman muzička metafora provlači se kao općeprisutna pozadina sazrijevanja nevidljivog čovjeka.”
– Zvonimir Radeljković (iz pogovora)
“Najbitniji američki pikarski roman dvadesetog stoljeća.”
– Lev Grossman, časopis Time
“Ne baš posve ostvareni pokušaj značajnog romana.”
– Ralph Ellison, autor
S engleskoga preveo: Zvonimir Radeljković
KUPI KNJIGU
Yusef Abdul Lateef
Autofiziopsihički spisi – Književnost brata Yusefa
Yusef Abdul Lateef (1920.-2013.) bio je glazbenik, skladatelj, književnik, slikar, filozof, učitelj i učenjak, užoj obitelji suprug i otac, ostalima – brat. Svirao je nebrojena, ponajprije puhaća glazbala, a pritom ih je i amaterski izrađivao, mada je zasigurno najpoznatiji kao jedan od divova tenor saksofona. Neizbježno je spomenuti da je 1950-ih stvarao među prvima ono što će se kasnije popularno nazivati world musicom. Iako je njegov utjecaj svakako izniman, moglo bi se tvrditi da kao glazbenik i skladatelj ipak jest nedostatno cijenjen, barem u usporedbi s nekim drugim velikanima jazz glazbe. Pritom valja istaknuti da nikada nije bio poznat po svome književnom radu, kao ni, vjerojatno, slikarskom, iako je obje umjetnosti istraživao na iznimno originalan, vlastiti način. Naposljetku, za života je objavio tek nekoliko knjiga beletristike, ostvario tek jednu slikarsku izložbu, a snimio više od sedamdeset glazbenih albuma. No ova knjiga sabire Lateefov književni rad, predstavljajući prvi prijevod njegova djela uopće.
“Jednako ga vole kršćani, židovi, budisti, hinduisti i ljudi svih nijansi diljem svijeta. Izvršio je ogroman duhovni učinak na sve nas i oduvijek je stvarao izvrsnu glazbu.”
– Sonny Rollins
Preveo i priredio: Karlo Ilić
KUPI KNJIGU
Davor Hrvoj
Zamrznuta glazba: Razgovori s jazz glazbenicima
“Davor Hrvoj nam, kao iskusni poznavatelj jazza, omogućava da one koji sudjeluju u ovoj jedinstvenoj umjetnosti trenutka upoznamo na pravi način, na nove i dublje načine, i postanemo njihovi povjerljivi prijatelji. Cjelovitost u njegovu pristupu glazbenicima, sve do duhovnih, univerzalnih tema, kojima se daje prednost nad tehničkim, svakodnevnim pojavama, svakako je jedinstvena pojava u glazbenom novinarstvu.”
– Saša Nestorović (iz predgovora)
“Davore, molim te uključi diktafon, moramo snimiti ovaj razgovor!”
– Herbie Hancock
“Nakon intervjua s Davorom želim napisati pjesmu za njega.”
– Paul Motian
KUPI KNJIGU
Charles Mingus
Gore nego psetu: Svijet po Mingusu
“Mingusove memoare zapisalo je samoprozvano trojstvo njegove ličnosti, te se u njima izlažu barem tri jednakovrijedne stvarnosti. Njegov je pisani izraz slavlje putenosti, politički nabijena pobuna i životna filozofija u isti mah povrijeđenog dječaka, imaginarnog svodnika i američkog mistika. Iako jedan od najvećih glazbenika 20. stoljeća, dospio je u zloglasnu psihijatrijsku ustanovu Bellevue, zapravo na jedino mjesto gdje je jedan takav čovjek mogao završiti.”
– Karlo Ilić, urednik
“Kad god se pogledao u ogledalo i upitao, ‘Tko sam ja?’, mislio je da vidi mnogo toga. (…) On je želio biti ili jedno, ili drugo, no bio je od svega pomalo, a zapravo ništa.”
– Charles Mingus, autor
S engleskoga preveo: Saša Drach
KUPI KNJIGU
Eric Hobsbawm
Jazz scena
Slabo je poznato da se glasoviti britanski povjesničar Eric John Ernest Hobsbawm (1917.-2012.) bavio jazz glazbom; naime, 1955. godine počeo je pisati mjesečnu kolumnu o jazzu za britanski The New Statesman pod pseudonimom Francis Newton, što ga je naposljetku ponukalo i na stvaranje cjelovite kritičke povijesti jazza. Nije potrebno ovdje suvišno razglabati o njegovu pozamašnom poduhvatu koji je sam po sebi dostatno podroban i opširan, ali valja reći da se ne radi o hvalospjevu u čast glazbe ili pojedinih glazbenika, već o iscrpnom istraživanju i analizi nastanka i razvoja jazz glazbe sa stajališta njezine sociologije, ekonomije, publike (mecena, obožavatelja i sporednih konzumenata) i praktikanata (glazbenika, skladatelja i aranžera). Ono što ovo djelo čini jedinstvenim u moru knjiga o povijesti jazza njegov je povjesničarski pristup temi kojim razmatra razloge zbog kojih jazz nije samo čudesna buka, već tema od ključne važnosti za svakoga tko proučava društvo i umjetnost dvadesetog stoljeća.
S engleskoga preveo: Karlo Ilić
KUPI KNJIGU