Petar Kuničić
Hrvati na ledenom moru
Pretisak knjige: Hrvati na ledenom moru. Putovanje po Sjeveru s hrvatskim mornarima. Po izvješću Julija Payera. Napisao Petar Kuničić, učitelj pučkih škola u Visu. Sa 58 slika. Tisak i naklada knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch) Zagreb, Ilica 1893. godine. Dodaci u novom izdanju: predgovor, pogovor, slikovni prilozi.
KUPI KNJIGU
Heni Erceg
Sir, vrhnje i fašizam
Ova knjiga sadrži izbor tekstova pisanih od 2008. do 2019. za slovenski tjednik Mladina, čija opozicijska nezavisnost traje još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, iz doba Jugoslavije. Bio je to, uz sarajevske Dane Senada Pečanina, jedini list čiji su me urednici, nakon gašenja Feral Tribunea, pozvali na suradnju. U Hrvatskoj, naime, tako nešto nije bilo moguće. Riječ je o izboru ogleda čija zajednička nit, po mom sudu, ukazuje na razloge zbog kojih je Hrvatska i danas demokratski insuficijentna država, država nepoštivanja manjinskih prava, naročito onih građana srpske nacionalnosti, država mržnje, ukopana u nacionalizmu, klerikalnom konzervativizmu, sklona da generacije podučava i odgaja na negaciji historijskih činjenica, to jest na povijesnom revizionizmu. Pisala sam, dakle, uglavnom mimo dnevnih političkih tema, o trajnoj opasnosti od nacionalne isključivosti, o nevoljkosti pravosuđa da procesuira ,naše ratne zločince, odašiljući time kobnu poruku kako se zločin isplati, o političkim elitama, mahom desničarskim, oslonjenim na lažni mit o Ocu domovine, Franji Tuđmanu, koje su, uz akademske elitiste, najodgovornije za državu kojoj su i danas najvažniji simboli Rat i Nacija. Državu koja svojim upornim njegovanjem romantičnog odnosa prema zločinu ustaške Nezavisne države Hrvatske, poricanjem antifašizma i veličanjem zločinaca iz zadnjeg rata u Hrvatskoj i Bosni, okuplja zajednicu nesretnog naroda, zaluđenog pogrešnim, anticivilizacijskim vrijednostima.
KUPI KNJIGU
Ivan Lovrenović
Pripadati i ne pripadati (eseji)
Lovrenović je pisac eseja i romana, putopisac, urednik, intelektualac, mada je među svim time najvažnije ono što ne stoji u biografiji: da je Lovrenović čuvar jedne kulture na izumiranju. Sve svoje tekstualno i intelektualno djelovanje, a time i sam život, vezao je uz dva svijeta. Prvi je bosanskohercegovački, onaj koji se temelji na isprepletenosti svojih različitosti, gdje je upravo ta različitost njegova differentia specifica. Drugi je onaj koji nose srednjobosanski Hrvati, sastavni dio tog nad-svijeta. Oba pokušaja jednaka su u pokušaju da se među stisnutim prstima sačuva voda. Nije ništa novo da kulture propadaju, da svojim umiranjima ostavljaju prostor za nove, kao i da se identiteti, poput ovog bosanskohercegovačkog, presvlače u smislu i da mu se dodaju nove karakteristike i značenja. I dobro je da postoji netko poput Lovrenovića tko odbija povjerovati u to. Kulture i identitete koji su uspjeli preživjeti možda razlikuje od drugih samo to što su imali više Lovrenovića.
– Nebojša Lujanović, pogovor
KUPI KNJIGU
Nenad Labus
Imenik riječkih posljedjnih počivališta
U ovom imeniku prikupljena su imena svih pokojnika koje sam uspio prepoznati i pa su dodani podaci o rođenju i smrti te vrlo štura naznaka čime su se bavili za života. Groblje Kozala, Trsat, Crkva Uznesenja B.D.M. (Vela Crikva), Samostan sv. Jeronima, Sveište B.D.M. na Trsatu, Trsatski kaštel – Mauzolej obitelji Nugent.
KUPI KNJIGU
Blanka Will
Zapis o plovidbi Dunavom do Crnog mora
Blanki Will pošlo je za rukom ono što je neostvareni san svih Podunavaca: proputovala je Dunavom od izvora do ušća. I doista, tko je god na Dunavu rođen, ili je uz njega živio, bar je nekada sanjario o tome kako bi bilo dobro upoznati u cjelini tu rijeku koja nam svima tako mnogo znači. A pri tome, ne radi se tu isključivo o znatiželji, nego i o zovu savjesti. Jer, svi mi koji smo vezani uz Dunav rado se predstavljamo kao veliki stručnjaci za njega, a pri tome smo svjesni da poznajemo samo malen njegov dio i da je sve ono što smo o njemu kadri reći rezultat prebrzog, pa možda i olakog uopćavanja. Evo, uzet ću za primjer sebe: prije mnogo godina napisao sam knjigu koja se zove upravo Dunav i koja ima pretenziju da čitatelju kaže manje ili više sve što o Dunavu treba znati, ili barem sve ono što je važno; a pri tome sam svjestan da poznajem samo onaj komadić rijeke od Borova Sela do Vučedola, a uz nešto natege i do Iloka i Petrovaradina. Sve ostalo, kod mene je — kao i kod drugih Podunavaca — plod nagađanja i mašte. Ta je mašta, doduše, lijepa, pa i produktivna, jer domišljanjem nadoknađuje ono što nam nije neposredno poznato, ali pri tome nam je jasno da je sve to ne samo nesigurno, nego i nedostatno. I zato mi, govoreći o Dunavu, pribjegavamo u jednu ruku općim mjestima, a u drugu povratku u prošlost i igranju igara koje su prije primjerene djeci nego odraslim — pa u mome slučaju i starim — ljudima.
— Pavao Pavličić (iz predgovora)
KUPI KNJIGU
Dragan Velikić
Via Pula
Držeći se, za sada, natuknice o uvođenju pojedinog kraja u književnost, nailazimo na zgodan i bizaran slučaj. Naime, Dragan Velikić (rođen 1953. godine u Beogradu) odrastao je u Puli, pa svoj roman Via Pula piše na materinjem srpskom jeziku, što unekoliko mijenja klasičnu obavezu da samo domoroci imaju pravo na svoj lokalitet. To je zanimljivo jednako kao kad bi netko na književnom hrvatskom ili na splitskoj čakavštini opisivao svoje djetinjstvo proživljeno u Gornjem Milanovcu ili u Paraćinu. Ali u prilog već izloženoj tezi, Velikićev je roman primjer kako lokalna boja ne ovisi (samo) o jeziku. Ovaj novi romanopisac ima dovoljno mašte i inventivnosti da topografiju Pule i okolice predoči u uzrujanom kruženju svoga lika, četrdesetogodišnjeg psihijatra, koji za svoj račun, ali i u ime pisca, prekapa po raznim povijesnim ulomcima iz povijesti ovoga grada. U nizu fragmenata u kojima se mijenjaju vremenski planovi, Velikić eruditski u fantazmagoričnim obrisima opisuje svojevrsnu antikroniku, punu zanimljivih detalja biografske i kulturološke naravi (npr. stalna prisjećanja na Joyceov boravak u Puli i sl.). Čini mi se da Velikićeva Via Pula bez teškoća ulazi u glavnu kompoziciju naše suvremene proze.
– Igor Mandić, NIN, Beograd, 14.8.1988.
Tekst adaptirala: Paola Orlić
KUPI KNJIGU
Mladenko Marijanović
Četiri čuvara neba
Njegov pogled nije smrtno ozbiljan, on ne osjeća potrebu da prenosi veliku priču o svojoj zemlji, njegova priča je mala, obična i ljudska, u nekom dubljem smislu moguća i bez rata. Za razliku od nekih drugih bosanskih pisaca Marijanović ne pada u tu klopku da pomisli kako se njegovim likovima i zemlji u kojoj žive dogodilo nešto što se inače ne događa i zbog čega bi se sad ostatak svijeta morao slediti u minuti šutnje nad njegovom knjigom. Ničega tu nema komemorativnog i prozivajućeg, Četiri čuvara neba priča je o živome, pa i smiješnome. Knjiga vrijedna čitanja u miru.
— iz recenzije Miljenka Jergovića
I dok je roman istovremeno i ratni i ne-ratni i humorno antiratni, priča o ljudima i njihovim karakterima tako je ljudski topla i ništa manje groteskna, nepodudarna ni s čim znanim, a istovremeno tako opća i poznata. Međutim, autor ju je učinio neobičnom, novom, neobuzdanom, intrigantnom ponajprije sjajnim humornim pasažima u portretiranju junaka i situacija da je dominantno čitamo kao humorističku priču o nečemu što je u svojoj biti duboko ljudski bolno i tragično.
— iz recenzije Želja Ivankovića
KUPI KNJIGU
Srećko Cuculić
Strah od privida
Na ekranu sjećanja pojavljuju se mnogi likovi iz svakodnevice. Nevjerojatno je koliko su ti ljudi banalni i zli, mali i uplašeni. Radi male koristi oni su spremni odreći se elementarnog morala i za povišicu cinkati svoje kolege direktoru. Autor možda nije ni svjestan koliku je količinu ljudskoga zla u romanu opisao. Ako postoji banalnost zla, onda je ovo knjiga o zlu banalnosti. Anatomija je to bezbrojnih nesporazuma, nedorečenosti, zavisti, neprijateljstava i lažnih prijateljstava. U naraciju je utkana i poneka poetska slika, poput »gljive« za krpanje čarapa, koja je među malograđanima koji prolaze kroz ovaj grad najpozitivniji »lik«. Tu je i politika – glavni lik doživio je i Drugi svjetski rat, i poslijeratno siromaštvo, i tragikomične situacije iz vremena socijalizma, i nacionalizam u 1990-ima i tranziciju, dok je 21. stoljeće vrijeme bilance i osvrta na vlastiti život. Kroz roman se provlači linija patnje i besmisla, uz povremene predahe i zagledavanje u samoga sebe. Tragičan dio knjige o sjećanju je Alzheimerova bolest glavnoga lika, jer on ostaje bez osnovnog alata za sjećanje. To nije samo osobna tragedija, nego možda i metafora za bolest društva.
— Vuk Perišić
KUPI KNJIGU
Srećko Cuculić
Ljubav u doba recesije
Roman Srećka Cuculića svojim sadržajem oštro odražava suvremenu društvenu zbilju i svojevrsna je dijagnoza gospodarski i moralno urušenog društva, koja uključuje u sebi i političku sliku vremena, ali i obiteljski život glavnog lika. Žanrovski djelo izmiče strogoj definiciji klasičnog romana. Riječ je o svojevrsnom društvenom romanu s izrazito autobiografskim karakterom; i još više od toga – to je roman života, susreta, suptilnih i oštrih zapažanja, finih analiza, roman duha, razmišljanje o životu i svijetu, djelo mudrih izričaja, aforizama.
»Ljubav u doba recesije« rodila se iz neodoljive stvaralačke potrebe autora da dade oduška svojoj ljubavi prema Rijeci, putnicima Četvorke, jezikom Cuculića rečeno, malim ljudima, divnim riječkim građanima, koje svakodnevno susreće i promatra, intenzivno doživljava. Rijeka mu je nadahnuće, nada i snaga; tako se rodila knjiga puna sjetnih, tužnih i bolnih priča, ali ne kao negacija života, već afirmacija života koji nas uz sve rane i patnje čovjekove ispunja nekim višim smislom postojanja dok bude ljudi, čovjekoljublja i ljubavnih osjećanja. A toga će uvijek biti. Dobra knjiga u kojoj će Riječani uživati, a istodobno o voljenom Gradu puno toga saznati i naučiti.
— Mladen Dorkin, recenzija u Novom listu (22.4.2018.)
KUPI KNJIGU
Ljubiša Grlić
Enciklopedija samoniklog jestivog bilja
Sve ono što je autor još za života pripremio kao dopunu i poboljšanje prethodnim izdanjima, uvršteno je u ovo, treće izdanje. Nov izgled i grafičke inovacije olakašat će prepoznavanje biljaka na osnovi fotografija, a slikovito prikazivanje mogućnosti njihovog korištenja ubrzat će snalaženje.
— Tatjana Bobanović, Predgovor trećem izdanju
RASPRODANO
Krunoslav Leko
Umijeće sakupljanja razglednica
Izdanje prve domaće cjelovite knjige posvećene kartofiliji – težnjama, osnovnim pojmovima, te načinima odabira i izlaganja razglednica – zatječe nas u posebnom vremenu i kulturološkom trenutku. Živimo u vremenu hiperprodukcije i masovne razmjene digitalnih slika, od osobnih fotografskih isječaka vremena i prostora putem društvenih mreža pa sve do sustavnih projekata fotografsko-algoritamskog mapiranja svakog poznatog dijela svijeta. Potreba za razmjenom vlastitoga iskustva i identiteta kod suvremenog čovjeka doživljava tehnološki posredovanu ekstazu. Tehnologiju i infrastrukturu koje su zadovoljavale istu potrebu u desetljećima prije demokratizacije prvo analogne, a potom i digitalne fotografije, pružao je upravo medij razglednice kojim se iz kolekcionarske pozicije bavi ova knjiga. I formom i sadržajem posebna, cjelovita u pristupu, opremljena ključnim svjetskim kao i pojedinim izuzetno rijetkim domaćim, za ovu prigodu skupljenim primjercima i originalom razglednice na naslovnici (možda kao začetak neke nove i osobnim razlozima motivirane kolekcije?), ova knjiga predstavlja vrijedan doprinos znanju o ovom fenomenu trajne i višeslojne kulturne vrijednosti, podsjećajući čovjeka na živ i kontinuirano pregovarateljski odnos s vlastitom prošlošću i identitetom. Uz svaki primjerak knjige dolazi unikatna razglednica.
KUPI KNJIGU