Milan Rakovac
Kvarnerski otočni lucidar
“Kvarnerski otočni lucidar” Milana Rakovca svojevrsna je memoarska proza/poezija, paleta ideja i konkretnih fakata, ali i “katalog” imena ljudi koji su do jučer živjeli u našem okružju i borili se za svoje ideje… Na stranicama ove knjige povijest se prožima s njezinim protagonistima i antagonistima, velikim i malim događajima, povijesni velikani sa svijetom malih ljudi. Rakovčev bi se tekst mogao nazvati osebujnom “historiografskom prozom” u kojoj se, na javnoj sceni, ali i u glavama ljudi, izmjenjuju i prožimaju asocijacije ideja o proteklim stoljećima, desetljećima, godinama, danima… Posrijedi je snažno osobno svjedočanstvo istaknutog pisca “s granice” istarskih etnokulturnih svjetova…
— Milorad Stojević
RASPRODANO
Josip Bratulić (ur.)
Slova na dar Branku Fučiću
(Mladen Kušec, autor radio-drame (CD) Gospodin Branko Fučić)
Branko Fučić istaknuti je istraživač i znanstvenik istarskog kraja, Hrvatskog primorja i otoka, Gorskoga kotara, širega zadarskog i drugih područja Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Cijeli svoj život posvetio je otkrivanju freskog slikarstva i glagoljske epigrafike. Svoj znanstveni i umjetnički rad posvetio je temama iz povijesti umjetnosti, slavistike, arheologije, etnologije i književnosti (alias Toni Tinov), a za njih je dobio brojna priznanja i nagrade: Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je Vitezom komendatorom reda sv. Grgura Velikog (Eques commendator Ordinis Sancti Gregorii Magni), a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu počasnim doktorom teologije. Za Glagoljske natpise i ukupan rad na polju srednjovjekovnoga zidnog slikarstva, ikonografije i epigrafike uručena mu je 1985. prestižna Herderova nagrada Bečkog sveučilišta. Rođen je u selu Bogovići na otoku Krku 8. rujna 1920. godine, a preminuo je 31. siječnja 1999. godine u Rijeci. Bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani.
Fučić je koautorirao brojna djela: Istarske freske, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Glagoljski natpisi, Apsyrtides, Vincent iz Kastva, Terra incognita i dr. Opus Branka Fučića sadrži paletu različitih diskursa. Poeta u mladim danima, a kasnije zaljubljenik u otkrivanje srednjovjekovnih kulturnih spomenika, posebice zidnoga slikarstva i glagoljske epigrafike, u svom je pisanju doticao pjesništvo i znanost. Stazama znanosti kročio je sigurno i suvereno doktoriravši još davne 1965. godine na temu Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri. Od tada pa do svoje smrti 1999. neprestano je istraživao i pisao objavljujući uz znanstvene i znanstveno-popularne radove u kojima je objedinjavao ljepotu riječi i znanosti. Odmak od znanstvenih istina prema osjetljivosti i doživljajnosti prostora i vremena, odredila ga je kao autora čija se djela rado čitaju. Izdanja njegovih knjiga uvijek su rasprodana ( npr.) jer u njima nije ostajao samo na otkrivanju nepobitnih dokaza koje nalazi povjesničar umjetnosti ili jezikoslovac. Umijeće literane imaginacije, kojoj je bio sklon još u mlađim danima (kada je objavljivao poeziju), njegovim je djelima dalo novu dimenziju. Najbolji primjer za to su knjige Terra incognita, Apsyrtides i Fraške u kojima je objedinjeno Fučićevo literarno umijeće i znanstvene spoznaje o spomenicima, zemljopisnim i povijesnim zanimljivostima, običajima i legendama krajeva koje je otkrivao.
RASPRODANO